IN MEMORIAM: Umro je drug Lovre (22.6.1920. – 25.7.2017.)…čovjek koji nije mijenjao bandire

Reić je na prošlim izborima bio i najstariji kandidat za Hrvatski sabor, a natjecao se u 10. izbornoj jedinici ispred SRP-a, stranke koju je osnovao s kućnim prijateljem Stipom Šuvarom. Bio je nepokolebljiv je u svojim stavovima, nije "mijenjao zastave" pa je i u desetom desetljeću života bio zakleti antifašist i titoist.

Lovre Reić naširoko poznati splitski antifašist, zamalo atentator na Mussolinijevog guvernera i partizanski komandant koji je čelu svoje jedinice 1945. godine prvi ušao u Trst, umro je u 97. godini u svom domu na splitskim Mejama. Preživio je tri infarkta, tifus i dva ranjavanja na ofenzivama na Sutjesci i Neretvi, a kako ga je zdravlje izvrsno služilo posljednjih godina, bio je uvjeren da će doživjeti stotu godinu. No, umro je od posljedica nedavnog pada i loma kuka, a mjesec i pol dana od smrti svoje sedam godina mlađe supruge Anke.Lovre & Pjero Titoisti_6

Lovre je odrastao u imućnoj pekarskoj lozi Reićevih (Kranjac) iz splitskog Varoša, koja je prije Drugog svjetskog rata po Splitu i okolici posjedovala vinograde, kuće, podrume za konje i trgovinu mješovite robe. Još je kao mladić vidio da njegovi susjedi u Varošu vrlo teško žive i odlučio se da se stvari moraju promijeniti, te da ne smije biti bogatih i siromašnih, pa se 1938. godine učlanio u splitski SKOJ ponesen idejom o klasnoj jednakosti. Drug Lovre, kako je volio da ga se oslovljava, bio je nepokolebljiv je u svojim stavovima, nije “mijenjao zastave” pa je i u desetom desetljeću života bio zakleti antifašist i titoist. Nakon što je 2.svj.rat stigao u Split, Lovre se uključio se u ilegalni pokret protiv talijanskih okupatora. Žarko je želio otići u partizane, no, prve godine rata pripalo ga je da kruhom iz obiteljske pekare opskrbljuje svoje suborce koji su djelovali u ilegali, izvodi manje diverzije, a potom i da eliminira ključnog čovjeka talijanske okupacijske vojske.

– S još jednim momkom iz bombaške udarne grupe spremili smo se izvršiti atentat na Mussolinijevog upravitelja Dalmacije Bastianinija. Trebao je održati govori u lipnju 1942. za neku svečanost na Rivi, a mi smo večer prije našli mjesto u krovištu jedne kuće gdje smo donijeli bombe i pištolje. Imali smo detaljan plan napada i bijega. No, uočila nas je jedna susjeda i doznalo se da se nešto sprema, te smo iskrali se iz te kuće prije policijskog sata. Počeli su nas tražiti karabinjeri, pronašli su oružje, a sutradan Bastianini se uopće nije pojavio na Rivi. Poslije toga nije bilo izbora, otišao sam u partizane, a iduće noći kako me fašisti nisu našli kod kuće, zatvorili su moje roditelje, dva brata i sestru, strinu, baku i djeda. Brata i sestru su potom internirali u Italiji. Roditelji su ostali u zatvoru sve do kapitulacije Italije. Majku su mi ubili ustaše dvije godine kasnije, bila je sama u kući, nikad se nije saznalo što se točno zbilo – ispričao nam je Reić jednom zgodom prije dvije godine.

Lovre & Pjero Titoisti_3

Dva Titova operativca: Lovre Reić i Pjero Baranović

U partizanima je srčani Lovre uznapredovao do komandanta bataljuna, prošao velike ofenzive, dobio mnoštvo odlikovanja. Bio jedan je od rijetkih boraca NOR-a koji je u ratu zaradio sva tri ordena za hrabrost, a da poslije rata nije postao Narodni heroj što se moglo pripisati njegovoj tvrdoglavosti i nepokolebljivosti da se povinuje političarima i drugim moćnicima. Za zasluge u antifašističkoj borbi u Hrvatskoj Predsjednik RH odlikovao ga je Redom Stjepana Radića.

Dodajmo da je Reić uz Josipa Manolića, koji je točno tri mjeseca stariji od njega, bio jedan od najstarijih vozača u Hrvatskoj. Reić nije se sjećao koje je godine položio vozački ispit, ali upamtio je da je za volan sjeo nakon što su dalmatinski partizani pod njegovom komandom prvi ušli u Trst u svibnju 1945. godine.

– Nakon žestokih borbi s Nijemcima, u Trstu iz velike gradske vatrogasne garaže, gdje je bilo 50-ak vozila za gašenje požara, a i podosta osobnih automobila, naišao sam na lijepi crveni Fiat. Tad sam prvi put sjeo u auto i nekako se uspio odvesti na kupanje iz središta Trsta na plažu Miramare. Jedino vozačko iskustvo prije toga bila mi je vožnja motorne bicikle jednog mog prijatelja 30-ih godina prošlog stoljeća. Naravno, Fiat sam vratio nakon kupanja gdje je i bio – prisjetio se  lani Reić svog tršćanskog ratovanja.

Lovre reic vozacka_3

Na prošlim izborima bio i najstariji kandidat za Hrvatski sabor, a natjecao se u 10. izbornoj jedinici ispred SRP-a, stranke koju je osnovao s kućnim prijateljem Stipom Šuvarom. Reić se rodio se u Splitu 22. lipnja 1920., upravo na Dan antifašističke borbe kako se danas obilježava u Hrvatskoj. Politikom se bavio i kao član SKH, a partiju je napustio 1989. godine sukobivši se oko društvenih reformi koje je pripremili zagrebačka središnjica za uvođenje kapitalizma i stvaranje uvjeta za dovođenje Franje Tuđmana na vlast. Do umirovljenja Reić je bio nastavnik taktike i operatike na Vojnoj akademiji, a potom se posvetio svojoj velikoj ljubavi ptičarstvu.Lovre Reic i grdelin

MaJ/Sob MuSharaf